“M2 Eme Carević umanjeni je urbani pejzaž u kojem posjetitelj preuzima ulogu svjedoka noćnih rituala nepoznatih stanara. Taj zamišljeni kvart postaje metafora suvremenog urbanog života, kojeg karakterizira gustoća tijela i prostorija, taktike kretanja po interijeru, paralelnost anonimnih sudbina i blizina koju prati distanca. I dok nas ova video instalacija navodi na ono što bismo u stvarnom svijetu smatrali nedopuštenim, voajerizam, unutar galerijskog prostora taj čin poprima drugačije značenje, ono se pretvara u estetski i konceptualni čin.
Dok se stanovi unutar nebodera čine fiktivni, autoričina prisutnost unutar kompleksa donosi poznatu biografiju, istinitost tijela, dozu stvarnosti. Upravo tu, u napetosti osjećaja nedopuštenog i neizbježnog, rađa se specifična dramaturgija rada. Ta dodatna razina kompleksnosti priziva spoznaju da nismo samo oni koji opažaju već i oni koji su opaženi.
M2 funkcionira kao igra zrcala, gledamo druge, ali istodobno se suočavamo s vlastitim pogledom. Što nas privlači tuđim životima? Zašto je svjetlucanje nečijeg prozora toliko moćan mamac? U nježnoj ravnoteži između dokumentiranja i fikcije, između intime i spektakla, autorica nas poziva da razmislimo o tome kako se svakodnevica pretvara u scenu i tko je sve zapravo promatra. Ovaj rad otvara prostor za promišljanje o suvremenom načinu življenja, o našoj potrebi da zavirujemo, uspoređujemo, zamišljamo i tumačimo. No ponajviše, poziva nas da se suočimo s činjenicom da smo i sami dio mikrokozmosa: istodobno promatrači i promatrani, stanovnici grada koji nikada u potpunosti ne zatvara svoje prozore.
Na kraju, m2 nije tek puki voajeristički užitak. Ema nas ne poziva samo da gledamo druge, nego i da prepoznamo vlastitu želju da budemo svjedoci. U tom dvostrukom kretanju, gledanja i bivanja viđenim, otkriva se ono što čini srž urbanog iskustva – činjenica da smo stalno uronjeni u mrežu pogleda, istodobno izloženi i skriveni, prisutni i odsutni, dio nečijeg, uvijek tuđeg, mikrokozmosa.” – Ana Čukušić
Ema Carević (Split, 2003.) završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu 2021. godine, smjer fotografski dizajner. Iste godine upisala je Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Filmska i medijska umjetnost, gdje je i danas studentica. Izlagala je na više skupnih izložbi, među kojima se ističe „Zlatni objektiv“, gdje je osvojila treće mjesto za fotografiju. Sudjelovala je i na izložbi „Proces 24“, na kojoj je izložila rad Puž golač — rad koji je kasnije postao temelj za razvoj ove izložbe. Svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom „Model C“ održala je 2023. godine u Fotoklubu Split, gdje je predstavila fotografski ciklus koji istražuje odnos tijela i prostora. Aktivno radi na filmskim setovima te paralelno razvija vlastite kratke filmove. Njezin film „Muke“ osvojio je nagradu publike na Postira Seaside Film Festivalu 2023. godine. Rođena je u Splitu, odrasla u Brelima, a trenutno živi i studira u Splitu.
