“Izložba naziva Autokod slikara Antona Davidovića primarno odražava etičan pristup slikarstvu i umjetnosti, suprotstavljen današnjim očekivanjima vremena i trendovima brze produkcije. U Davidovićevim radovima nema raskošnih gesti niti zavodljivih poruka, a nema niti unaprijed zadanih ciljeva. Umjetnost se naprosto događa u trenutku i korespondira s autorom. Štoviše nepredvidljivost se očituje i u procesu. Slika ponekad nastaje iz pomišljaja, a ponekad iz poteza. Antonov svjetonazor infiltriran je u njegovo slikarstvo kao reakcija na vodeći umjetnički diskurs, kojemu je cilj impresionirati izvedbenom nepogrešivošću i produkcijskim senzacionalizmom.
Osobni sloj pretače se na kritiku institucionalizma i poljuljanih vrijednosti, konvertira u komentar okruženja. U tematski heterogenoj sveobuhvatnosti izloženih radova, kojima je jedini uvjet prikaz unutrašnjosti prožete autorovom istinom, očituje se pojam Stuarta Halla, decentrirana subjekta. S nestankom metanarativa u društvu i pojavom fragmentiranog diskursa događa se i izmicanje osobnog centra. Identitet se neprekidno preobražava, stalno iznova izmišljamo sebe, lišeni mogućnosti određivanja polazišne točke vlastita identiteta. Stoga se svaka Davidovićeva slika čita zasebno, kao privatna pojavnost autora, te se u izložbenu cjelinu ne uklapa stilom već svojom autoreferencijalnošću. Osnovni princip kojim se vodi je princip trenutne podudarnosti sa slikom koju bi o sebi htio pružiti, a koja nadilazi isplanirane izložbene cikluse.
Važno mjesto unutar autorovog slikarskog procesa zauzima gledanje tuđih radova. Gledanje uvijek uključuje i malo ponovnog pisanja ili makar prepoznavanja u viđenom. U vizualnom jeziku Antona Davidovića se tako implementiraju lingvističke figure Davida Lyncha, Magritteovsko pojednostavljivanje izraza, autoreferencijalnost Ljube Ivančića i regionalna karikaturalna rješenja pionira Emanuela Vidovića i Angjela Uvodića, no i mnogi navlastiti pristupi, koje obilježava infantilno zanesenjaštvo, karikaturalno-disproporcionalna figuracija te naivistička verzija profesionalca, koji se ne zadovoljava iskazivanjem vještine, naprotiv jednako pozdravlja svaku i najmanju pogrešivost.” – Ana Čukušić