“Naglasak u djelovanju Kvarta od prošlog ljeta (Trstenikunderground) pomaknut je od urbanog teritorija oko podzemne garaže i same infrastrukture garaže prema plaži, točnije prema cijelom obalnom pojasu ispod Hotela Split odnosno plaže Žnjan – Trstenik. A turistički vlak je posjetitelje, publiku Kvartove artističke manifestacije vozio u obilazak od Žnjana sve do Zente, duž duge šetnice, modernog “lungomare” u jugoistočnom dijelu Splita.
Naime, Udruga za suvremenu umjetnost “Kvart”, zastupana po artistu dipl.iur Milanu Brkiću sklopila je u proljeće ove godine s Poglavarstvom Splitsko – dalmatinske županije odlično artikulirani ugovor o koncesiji na to pomorsko dobro ukupne površine 21 kvadratnog kilometra, od toga šest kvadratnih kilometara morske površine, koja je dana na vremensko razdoblje od lipnja 2009. do srpnja 2108. godine. “Kvart” je tim ugovorom na dobrom putu da u prvih stotinjak godina postane splitskim artističkim Hong Kongom!
Odlukom o koncesiji Ovlašteniku je dodijeljeno pravo korištenja plaže Žnjan – Trstenik radi osnivanja zone za kupanje roditelja i djece s teškoćama u razvoju, uređenja signalizacije za slijepe, prilaza i rampi za invalide, biciklističkih staza, eko-wc-a za životinje i ljude, ekološke rasvjete, otvaranja pokretne UNICEF-biblioteke za djecu, montažne art galerije za izvedbu izložbi, performansa, predavanja, art-parka, te afirmaciju gay i nudističkog dijela plaže, postavljanje teleskopa za promatranje svemira – čime se pored “social sculpturing” momenta Trstenik upućuje i na mikro/makrokozmičku dimenziju i ambiciju “kvartovske” umjetnosti – kojom se i simbolično ukida/nadilazi predrasuda o “lokalnoj” ograničenosti interesa i značaja Udruge na “samo svoj kvart”.
Duž šetnice i po obližnjim obroncima obraslim u zelenilo na kojima se nalaze tragovi nekoć-kampa (Šitumov šator Uz to, Kvart ima pravo i na razne turističke aktivnosti, od iznajmljivanja suncobrana, sandolina, čamaca do umjetnički koncipiranog “vlakića” s transparentom na kojem je istaknut tekst KAKO BITI I OSTATI/MANJI OD MAKOVA ZRNA (rad “Art vožnja” potpisan kao kolektivni čin Udruge Kvart). Print s uvećenim faksimilom Ugovora izložen je kao umjetničko djelo i istodobno javni proglas/reklama na mjestu inače predviđenom za javno oglašavanje (rad Milana Brkića – na kojem se vidi i njegov potpis kao zastupnika Udruge, ugovorne strane). Pošto nije riječ o simulaciji ugovora već o stvarnom pravnom dakle transartističkom “aktu” time je djelovanje “Kvarta” definitivno nadišlo granicu između estetske i općenito drušvene domene artističkog aktivizma. Trstenik plaža postala je konkretnom utopijom, a rad “Istraga” (billboard na kojem je fotka tvrde jezgre Udruge usred potoka za čiju se zaštitu Kvart bori od kolovoza 2009.) temelji se na zbiljskoj akciji i ekoloskom angazmanu čiji legitimitet je i formalno – pravno potvrđen, legaliziran Ugovorom.
Dan 16. listopada odabran je nakon podrobne analize meteoroloških okolnosti. Bilo je savršeno vedro, sunce je grijalo moćno, pa je pored šetača bilo i kupača. Radovi su izvedeni na dvanaestak lokacija – od samog žala ( “Rusi dolaze” Zvonimira Bakotina, ”Srebrnina” Luke Duplančića, ”Dijamant” – performans s bacanjem dijamanta na plažu Željka Marovića, fotoinstalacija Andre Banovca…), preko stjenovitog otočića nadomak plaže (“Vatra”, Brkić/Efendić/Šitum ), do grafita “About De Souffle” (Ivan Svaguša), instalacija – plastične boce obješene na svim svjetiljkama (Brkić/Efendić/Šitum.) podignut u spomen na posjete prijatelja Karla koji je redovito dolazio 30 god., iz Njemačke i boravio u tome kampu), na terasi kafića gdje su radile i gradele (video vožnja duž plaže Duške Boban) i na dnu mora – gdje je Marin Zorić – Zorge postavio električnu svjetlosnu instalaciju te u večernjim satima izveo na obali performans “Riba” i ostalih znakovitih instalacija (zastava “Kvarta”) i dešavanja koja su se odvila po zalasku sunca: svečano “novačenje” novih članova Udruge Kvart, od djece s Trstenika do Efendićeva psa (performans Marka Markovića), polijevanje benzinom i spaljivanje stupa sa oznakama političkih stranaka u akciji “Vatra”, druženje okupljenih umjetnika i posjetitelja na terasama do u sitne sate uz ribu i vino.
Alkemijsku iluminaciju žala i mora (Marovićev dragocjeni dijamant čije teško dokučivo svjetlucanje razbija tamu Plaže, Bakotinova “rave” instalacija koja je umjesto “ježeva” na frontu valova rasula op-artističke svijetleće “Ruse-bakterije” u formi glowsticks i Zorićevo astralno dno mora koje se sastoji od četrdesetak za dno fiksiranih svjetlosnih balona ) do subverzivne NO – artističke kulminacije i bijelog usijanja doveo je završni čin spaljivanja objekta oblika putokaza sastavljenog od ploča s logo-ima stranaka iz spektra našeg “političkog” drušvenog životarenja: SDP/HDZ/HSLS/HSS/HNS/HSP…i tako dalje. Višoj sili (Deus sive natura!) je prepušteno da odredi termodinamiku izgaranja.” – Branko Cerovac