Povod za rad iskustvo je lockdowna, koje nas je primoralo na zaustavljanje i potaknulo na osvješćivanje vlastite vremenitosti, kao i na ponovno promišljanje svoje egzistencije. Izložba Bilo je vrijeme nastala je kao reakcija na aktiviranu “vremensku tjeskobu”, kako navodi autorica, ali i spoznaju da vrijeme i dalje neobazrivo teče kada sve stane. Pojmu vremena autorica pristupa želeći ga materijalizirati, fotografiju koristi kao sredstvo kojim se trenutak može doživjeti u fizičkoj dimenziji i ,,postati vječnost”, kako tvrdi Susan Sontag u tekstu O fotografiji.
Izložbu u Galeriji Kvart dizajnerice i fotografkinje Ane Vuko čini fotografski triptih sastavljen od triju vizualnih alegorija, koje predstavljaju načine ovladavanja vremenskom protočnosti – strukturiranje vremena, rastezanje vremena i vraćanje unatrag. Riječ je o svojevrsnome otporu ubrzavajućemu životnom ritmu pojedinca i društva, čemu su još suprotstavljene jedino netaknuta priroda i umjetnost. Prva nastala fotografska cjelina Strukturiranje vremena raščlanjuje korijen drveta u devet fragmenata, koje se može sagledati kao dijelove ili cjelinu. Razdioba cjeline u dijelove predstavlja prvi autoričin prijedlog upravljanja vremenom. U drugoj cjelini Rastezanje vremena autorica na vlastitom licu bilježi zaustavne punktove puža, koji svjedoče o ,,rastegnutom” kretanju bez uvida u stvarno vrijeme potrebno da se prijeđe put od jednoga do drugog mjesta. Posljednja cjelina Vraćanje unatrag tematizira repetitivnost. Udaranje valova o obalu uvodi u stanje kontemplacije i lišenosti svijesti o trajanju.
U prirodi vremenske koordinate popuštaju, protok vremena manje je zamjetan, stoga budnije promatramo sebe i svijet, samosvjesniji smo. Važnost polaganosti u kontekstu fotografskog medija artikulirao je i Roland Barthes zaključivši: ,,Usporavam da bih imao vremena napokon znati.” – Ana Čukušić