“New York je vulkan u neprestanoj erupciji senzacija. Ovdje dolaze pripadnici različitih kultura i tradicija, svi hipnotizirani sjajem koji im obećava Zapad. U njegovoj socijalnoj surovosti, ekstremnim zimama i nabujaloj izgradnji, avanturisti pronalaze neku izazovnu ljepotu. Stalna želja za borbom s elementima (prirodnim i društvenim) karakteristična je za američki duh – duh snalažljivog istraživača granice (frontiersmen) ili ambicioznog i lukavog imigranta. To je duh pjesnika divljine i graditelja korporacija koje se šire, grabežljivi duh Zapada, duh osvajača i klasifikatora stvarnosti. Duh koji su u New Yorku prepoznali umjetnici od Walta Whitmana do Martina Scorsesea. Za vrijeme svoga boravka u New Yorku 2022., Fedor Vučemilović otkrivao ga je kamerom.
Narav fotografske kreacije obično pretpostavlja uzajamnost: uzimanje senzacija od stvarnosti i davanje dijela sebe (svoje perceptivne i emocionalne biti) u tu stvarnost. Za vodiče na putovanju kroz Manhattan Vučemilović je uzeo Williama Kleina, čuvenog njujorškog fotografa na čijim se kadrovima taj živahan grad poistovjećuje s njegovim stanovnicima i Diane Arbus, fotografkinju ljudi s margine i iz neobičnih, supkulturnih miljea, koja ih je portretirala s velikom empatijom. Grubost ulice i nježnost pojedinačne ljudskosti prelijevaju se međusobno u fotografskom prikazu svakoga grada, a u slučaju New Yorka one su hiperpotencirane kao i sve drugo ondje. Uz fotografije ulica, muzeja, ateljea i poznatog Brooklynskog mosta, Vučemilović nam predstavlja i kratke video isječke, video eseje i zvučne zapise iz New Yorka. Za Vučemilovića putovanje u New York nije značilo samo fotografski izazov, nego i pokušaj pozicioniranja vlastitog stvaralaštva i vlastite kulture u odnosu na taj centar (umjetničkog) svijeta. Zbog toga uspostavlja vezu s Diane Arbus putem dviju fotografija sličnog motiva: njezine – dječaka sluđena pogleda s igračkom koja predstavlja granatu u Central Parku,iz 1962.; i svoje – dječaka s pištoljem, snimljenoga u Novoj Vesi, 1973. Očito se, diljem cijelog zapadnog svijeta, djecu od najranije dobi uči fetišizaciji nasilja. Konteksti se mijenjaju, a New York ostaje. Ostaje centar umjetnosti, umjetničke trgovine i globalno odredište umjetničkih hodočašća. Fedor Vučemilović je, također, bio jedan od takvih hodočasnika, istovremeno ispunjen nelagodom od zagušujućeg razvoja i pun refleksije o značenju toga mjesta u suvremenom svijetu i u imaginaciji suvremenog svijeta.
U New Yorku je vidio grandioznost fantastičnih i legendarnih gradova kao i indiferentnost prema ljudskim životima kakva se može osjetiti u prirodi. Svojim je fotografijama prenio one njujorške „manners free and superb“ koje je opjevao Whitman u Mannahatti. Je li overdevelopment ovoga grada ohola pretjeranost, ili tek logična posljedica razvoja zapadne civilizacije? Produkt njezina bujanja, na oko bez kraja, u kojemu se samo možemo izgubitiu senzacijama, pa i sami postati jedna senzacija, te tako uroniti u taj intenzivan život?” – Feđa Gavrilović