U međuvremenu: o prijateljstvu i umjetnosti
“Prijateljstvo i umjetnost dijele više nego što se na prvi pogled čini. Oboje su oblici pažnje – prema drugome, prema svijetu, prema vlastitim nesnalaženjima. Sve počinje od potrebe da nešto podijelimo s nekim, a nastavlja se kroz strpljenje, nesporazume, osobne ili zajedničke radosti, dogovore koji se ne održe i one koji iznenada uspiju, bili oni sa drugima ili sa samim sobom.
Ova izložba rezultat je upravo takve veze – ne uvijek uredne, ali žive. John i Svan više ne dijele isti grad, ali dijele prostor stvaranja, koji sada realiziran na daljinu, mora ostati prepušten improvizacijama, odgodama, prekoračenim rokovima i impulzivnim idejama. Taj kreativni nered nije iznimka, nego pravilo. I nije prepreka, nego materijal. U tom kaosu – koji zapravo reflektira svakodnevni život – ne nastaje samo sadržaj, već i smisao. Jer umjetnost, kao i prijateljstvo, rijetko izgleda savršeno dok nastaje. Dogovoreno se prekrši, planovi se promijene, impulsi preuzmu vodstvo. I to nije propust, to je proces. Kada nešto proizlazi iz autentične potrebe – za povezivanjem, za iskazom, za blizinom – tada je i greška sastavni dio rada. Kao i u životu, nije uvijek jasno tko je što rekao ili tko je što trebao napraviti, ali najvažnije, stvari se ipak dogode.
Svan i John djeluju upravo iz te potrebe: da ostanu u kontaktu, da zajedno stvaraju iako više ne dijele prostor, da vide kako odnos funkcionira na daljinu – i kako se mijenja. Video radovi, osobni intervjui, kolaži, digitalne montaže i jedna svjetleća fraza ne prikazuju njihovo prijateljstvo – oni ga čine mogućim. Stavljaju ga na test i potvrđuju. Galerija Kvart, svojim otvorenim i neinstitucionalnim duhom, prirodno prihvaća ovakve radove. Kao i sam “kvart”, izložba je sastavljena od fragmenata – ponegdje neusklađenih, ali iskrenih. Ne uljepšava odnose, ne dramatizira nesporazume, nego ih uzima kao polazište. Jer to je umjetnost u svakodnevici: sklona zastoju, ali i neočekivanoj blizini.
Još za vrijeme studija organizirali su izložbe u učionicama koje su više bile druženja nego prezentacije. Umjetnost nije bila dodatak događanju, nego njegov povod. Taj stav – ozbiljan, ali neopterećen – zadržali su i danas. Humor, ironija, neurednost, improvizacija – sve je to legitimna metoda kad rad nastaje iz stvarne razmjene, odnosno potrebe.
I prijateljstvo i umjetnost, kad su pravi, ne traže savršenost jer ista ne postoji. Dovoljna je volja da se nastavi i samo radoznalost prema onome što još može nastati.” – Jelena Šimundić Bendić
